Najbolje igre za društvo često su one za koje ti ne treba baš ništa osim ljudi oko sebe. Ni kockice, ni papir, ni telefon s dovoljno baterije, samo glas i volja da se malo osramotiš. Evo šest provjerenih izbora za trenutke kad se društvo dosađuje bez ikakve opreme u blizini.
Pokvareni telefon
Prvi igrač šapne kratku rečenicu susjedu, taj je prenese sljedećem, i tako redom do kraja kruga, gdje posljednji igrač naglas izgovori što je čuo. Razlika između izvorne i finalne rečenice obično je apsurdno velika. Pročitaj i naš detaljan tekst o ovoj igri, uključujući otkud joj ime i znanstveni dokaz koliko poruka zna biti izobličena.
Dvije istine i jedna laž
Svatko naizmjence iznese tri tvrdnje o sebi, dvije istinite i jednu izmišljenu, dok ostali pokušavaju otkriti koja je laž. Odličan izbor za društvo koje se tek upoznaje, jer natjera ljude da kažu nešto stvarno o sebi umjesto uobičajenog "pa, ništa posebno".
Kategorije (Bzzz)
Netko odabere kategoriju, recimo države, voće ili marke automobila, i jedno slovo abecede. Igrači zatim naizmjenično nabrajaju stvari iz te kategorije koje počinju tim slovom, bez ponavljanja i bez razmišljanja. Tko zapne ili ponovi nešto već rečeno, ispada iz runde.
Priča u krugu
Prvi igrač izgovori rečenicu koja pokreće priču, sljedeći dodaje svoju nastavljajući je, i tako redom oko kruga. Rezultat je gotovo uvijek potpuno besmislen, i baš to je poanta igre. Jedino pravilo: svaka nova rečenica mora se logično nadovezati na prethodnu, koliko god sama priča odlutala.
Dvije igre pogađanja s pravom poviješću
Ako voliš igre gdje netko smišlja pojam a ostali pogađaju, dvije klasike zaslužuju posebnu pažnju, obje s iznenađujuće bogatom poviješću:
20 pitanja: pogađanje kroz pitanja s odgovorom da ili ne, staro barem od 1823. i britanskog premijera Georgea Canninga. Iza broja "20" stoji čak i prava matematika iz teorije informacija.
Što sam ja: varijanta fokusirana isključivo na osobe, poznata i u obliku s ceduljom zalijepljenom na čelo. Njeno pravo porijeklo seže do poslijeratne igre Botticelli.
Bonus: Ja nikad nisam
Ova igra zaslužuje vlastiti detaljan vodič (uskoro na blogu), ali ukratko: igrači naizmjenično govore nešto što nikad nisu učinili, a svi koji jesu to učinili moraju to nekako pokazati, spustiti prst, popiti gutljaj, što god se dogovorite unaprijed. Odlična za bolje upoznavanje ekipe, uz dozu iznenađenja.
Kad ekipa ipak nabavi papir i olovku, generator riječi čeka s idejama za pantomimu, asocijacije i Pictionary.
Otvori generator riječiŠest igara, nijedna ne traži ništa osim ljudi voljnih sudjelovati. Zapamti barem dvije, i nikad više nećeš biti ona ekipa koja sjedi u tišini čekajući da netko smisli što raditi.